» nazad na znanost i tehnologije


tehnologije [KOMUNIKATOR]


U 23. stoljeću komunikatori su bili zasebni uređaji prije nego što su integrirani u oznake Zvjezdane Flote, nošene na uniformi sa lijeve strane.

Godine 2260. komunikator je bio crne boje i veličine raširenog dlana. Bio je sagrađen od tri dijela: donjeg i gornjeg rasklopnog djela te antene. Komunikator se aktivirao pri otvaranju gornjeg metalnog dijela koji je imao funkciju antene i zaštite (zvučnika, mikrofona i tipkica), također je služio za usmjeravanje glasa (govora) u mikrofon, kako bi se uklonile moguće smetnje iz okoliša. Kada bi se podigao gornji dio, aktivirala bi se antena i proizvela zvuk kojim bi se dalo do znanja da je komunikator spreman za upotrebu. Ispod antene, na donjem djelu komunikatora bili su: zvučnik/mikrofon, dva kontrolna prekidača i tri statusna svijetla. Primo-predajni prekidač je bio na lijevoj strani a skener kanala na desnoj strani uređaja. Status komunikatora prikazivan je sa tri indikatora u istom retku između zvučnika/mikrofona i prekidača. Crveno svijetlo prikazivalo je aktivnost uređaja, žuto prijenos a plavo svijetlo prijem na kanalu.
2270-ih komunikatori su bili manji i nošeni na zglobu ruke, kao satovi samo malo većih dimenzija. Kontrolno sučelje bilo je okrenuto prema korisniku kako bi se olakšala upotreba.

Moderni komunikator sastavljen je od slitina silicija, berilija, ugljika 70, i zlata, a ima zaštitno kućište napravljeno od duranija prelivenog zlatnim i srebrnim slojevima. Za estetsku namjenu, izrađen je u obliku značke Zvjezdane Flote. Ispod kućišta nalazi se set kompleksnih komponenti napajanih sa sarij-krelid kristalom koji proizvodi dovoljno energije za dva tjedna upotrebe. Kada je kristal već potrošen, komunikator proizvodi zvuk upozorenja, a energija kristala se može ponovo napuniti elektromagnetskom indukcijom.

Najvažniji dio komunikatora je protprostorni primopredajnik (STA - Subspace Transciever Assembly). Sastoji se od odašiljača protprostornog polja i pretvornika glasa iz analognog u digitalni. STA imaju široku primjenu i u drugim uređajima kao što su PADD i trikorderi. Svi komunikatori Zvjezdane flote su šifrirani, pa se glasovni signali modificiraju sklopom za enkripciju.

Komunikatori podržavaju udaljenost od 500 kilometara (na ravnici i bez većih prepreka). Brodski kratko-dometni odašiljači se koriste za proširivanje dometa komunikatora primanjem njihovih signala slabe snage (komunikator-brod) i slanjem natrag signala visoke snage (brod-komunikator) što omogućuje prijenos i na 60,000 kilometara što je dovoljno za uspostavu komunikacije broda sa planetom (ship-to-surface) ako uzmemo u obzir da brodska orbita oko planeta iznosi 40,000 kilometara.

Komunikator se aktivira laganim dodirom njegove prednje strane te on proizvodi lagani kratkotrajni zujeći zvuk koji označava da je komunikator spreman za upotrebu. Korisnik komunikatora je dužan reći svoje ime i ime osobe s kojom želi otvoriti kanal za razgovor ("Picard to Riker") i komunikator otvara kanal.

Potprostorni primopredajnik (STA) pretvara korisnikove riječi u digitalni snop koji se prenosi sa kratko-dometnim potprostornim ili radio-frekvencijskim odašiljačima postavljenim na brodski trup. Zatim odašiljači povezani sa brodskom optičkom mrežom (ODN)-(koja kontrolira sve brodske i vanbrodske komunikacije) i kompjuterskim komunkacijskim procesorima uspostavljaju vezu sa željenom lokacijom.

Potprostosni odašiljači (Subspace transceivers) su direktno povezani sa teleporterskim sustavima i pružaju osobne lokacijske i teleporterske podatke. Kada je korisnik teleportera našao (targeting scaner) neki komunikatorski signal on može teleportirati bilo koga u blizini zajedno sa tim komunikatorom, jer komunikator služi kao signal za navođenje teleporterskom ciljničkom pretraživaču (targeting scaner) koji onda može svoj snop za raspršivanje usmjeriti direktno na taj signal ili signal sa još stotinu ljudi (naravno ako to kapacitet međuspremnika dopušta).

Bez signala komunikatora bilo bi teško ustanoviti gdje se nalazi (koordinate) izvidnički tim ako je na planetu još 7 milijardi ljudi.

Komunikator se još može koristiti kao SOS signal koji osoblje broda najčešće protumači kao hitnu teleportaciju (emergency beamout). Taj mod komunikatora se vrlo lako aktivira i ne zahtijeva korisnika da govori.

Komunikacija se prekida kada korisnik da glasovnu zapovijed, ponovno dotakne komunikator ili sam komunikator detektira da razgovora više nema.
Komunikator može ostati aktivan - što znači da prenosi govor bez da je prije dotaknut (aktiviran). U opasnim situacijama, osoblje može ostati na "otvorenoj vezi" koja dopušta brodu da nadgleda (sluša) razgovor svih timova cijelo vrijeme. Osobni komunikatori ne moraju biti opremljeni na brodovima sa brodskim (intraship) komunikacijskim sustavom (BKS), što znači da se komunikatori mogu koristiti neovisno o brodskom komunikacijskom sustavu jer sami sadrže sve karakteristike za komunikaciju bez uključenja BKS-a.

Procedura Zvjezdane Flote kaže da sve komunikacije moraju biti u šifriranom (encrypted) odnosno kriptiranom obliku. Komunikatorski šifrirajući krug računa kriptirane algoritme prioritetne za prijenos. Kriptirani algoritmi se stalno mjenjaju i taj posao obavlja Zapovjedništvo Zvjezdane Flote. Biosenzor na komunikatoru može biti programiran da reagira samo na određeno bioelektrično polje korisnika i njegovu temperaturu, što spriječava neovlašteno osoblje od upotrebljavanja komunikatora. Što znači da se komunikator neće aktivirati ako netko pokuša koristiti tuđi komunikator bez potrebne autorizacije kodom.





autor: Albin Polak [Green]




idi na vrh